Svaki razgovor koji uključuje novac je pomalo neugodan jer mnogi mu osobno pristupaju. Jasno je da kada se radi o vašem životu da je sve osobno osobito novac od kojeg morate živjeti no istovremeno treba imati na umu da je to stvar poslovnog dogovora.
U toj priči postoje dvije strane:
- poslodavac koji želi da njegov ulog u radnika u obliku plaće bude maksimalno iskorišten (u Hrvatskoj većina poslodavaca koje država opterećuje nebrojenim nametima i porezima, na plaće radnika gleda kao na trošak)
- radnik koji želi da ga se plati plaćom dostojnom čovjeka, a ne životarenja
U uređenim zemljama drugačiji je i pristup poslodavaca prema radnicima. Naravno i u Hrvatskoj ima poslodavaca koji primjenjuju modele uređenih zemalja, no oni su još uvijek u manjini. Svaki poslodavac bi volio da može sve radnike platiti koliko misli da i zaslužuju pa i nagraditi što češće, no kada poslovanje otežava birokracija i državni aparat koji treba svaki mjesec servisirati porezima i nametima, malo vremena i novaca ostaje za ono što zapravo treba biti primarno, a to su radnici.
PickJobs: Za uspješnog i kvalitetnog radnika potreban je i kvalitetan odmor
Radnici se ne bi trebali zamarati stvarima na koje ne mogu utjecati no ono na što mogu utjecati jest rad na sebi, stvaranje slike kakvu žele da imaju poslodavci i kolege – revnost, predanost, odgovornost, pouzdanost, učenje novih znanja i vještina... Time si dižu vrijednost po kojoj će ako ne danas, sutra biti i plaćeni.
Portal CNBC Make It pozabavio se pitanjem kako da radnici reagiraju kada im se ponudi posao koji bi voljeli raditi no premalo je plaćen. Za Hrvatske prilike mnogi će reći da ljudi trebaju biti sretni da uopće imaju posao i da se s poslodavcima ne može pregovarati jer je previše nezaposlenih pa 'uvijek ima tko raditi'.
To je samo uvriježena priča koja nema uvijek doticaja sa stvarnošću. Oni koji vas u to uvjeravaju trebate pitati koliko su puta i na koji način tražili povišicu, je li im poslodavac naveo razloge zbog kojih nisu dobili povišicu i ako su to bile konkretne stvari na kojima trebaju poraditi, da li su isto i napravili te ako je odgovor bio da jednostavno poslodavac nema sredstava da im poveća plaću, jesu li se zahvalili i krenulo tražiti novi posao...
Uglavnom, uvijek postoje dvije strane priče, a sve ostalo što se u radnoj sredini prepričava od 'osjećaja da bi netko nešto mogao ili je mislio, a nije pitao ili pretpostavke što tko razmišlja, a da se ta osoba uopće nije uključila u razgovor jer je niti nema ili razočaranja za koje poslodavac uopće ne zna nego se djelatnici međusobno žale u nadi da će to netko drugi prenijeti tamo gdje treba', ne treba niti uzimati u obzir.
PickJobs: Hrvati s prosječnom plaćom nekretninu od 100 kvadrata zaradit će za 15 godina rada
Sve što bilo koju stranu u radnom odnosu muči treba odrazgovarati bez obzira koliko je to nekome neugodno. Dakle, ako vam se ponudio posao koji biste rado prihvatili no smatrate da je plaća premala, nikada nemojte burno reagirati ljutnjom, razočaranjem ili nekom trećom emocijom.
Provjerite prvo razloge takve ponude, ali na kulturan način. Ako niste sigurni što mislite o tome, zahvalite se što su vas odabrali i dali vam priliku no ispričajte se da biste voljeli da vam daju neko vrijeme da razmislite. To vrijeme iskoristite da smislite način na koji ćete objasniti što vam je problem.
Stručnjaci za odnose s javnošću savjetuju sljedeći pristup razgovoru kroz primjer što izgovoriti:
"Prije svega, puno vam hvala što ste pružili ponudu i što ste odvojili vrijeme da me procijenite kao potencijalnog suradnika. Zaista mi je čast što ste odabrali mene. Divim se onome što vaša tvrtka radi i doista vjerujem da izvrsno odgovaram toj poziciji. Zbog toga mi teško pada što primanja koja nudite nisu u rasponu plaće koji mislim da sa svojim iskustvom i načinom rada bih trebao imati. Razumijem da možda imate ograničeni proračun u tom vidu. Ne želim vam oduzimati dragocjeno vrijeme i zaista mi je žao što ovakvu ponudu ne mogu prihvatiti...."
Dakle, uvijek se treba zahvaliti i razići u dobrim odnosima. No ovakav razgovor ne završava nužno razlazom. Poslodavci nekada nude manje negoli mogu dati pa ako prođe prođe, to je posao. Možda nude manje da bi radnika zadržali brzom povišicom.
Nekada, ovakav razgovor završi tako da poslodavac procjeni da bi i veći izdaci za takvog radnika bili dobar uloga pa kroz nekoliko dana javi da nudi veću plaću za isti posao. Osim plaće postoje i drugi benefiti koje poslodavac može ponuditi da bi zaposlio radnika kojeg doista želi u timu. To je:
- radno vrijeme koje može biti fleksibilno
- dodatni dani godišnjeg odmora
- rad od kuće
- plaćena putovanja na godišnjem odmoru
- financiranje školarina ili vrtića
- bonus kartice
- službeni automobil i u privatne svrhe
PickJobs: Zahtjeve za samozapošljavanje u ovoj godini predalo 500 Hrvata, a odobrili ih 80
Postoji čitava lepeza pogodnosti koje poslodavac uz plaću može ponuditi, a za koje radnici nekada niti ne znaju da postoje i da poslodavci tako funkcioniraju. Mogu ponuditi i manju plaću, ali s godišnjim bonusima koji ovise o uspješnosti tvrtke. Naravno to ovisi o radu djelatnika.
Važno je da prije nego odbijete neku ponudu u razgovoru s menadžerom ili direktorom filozofiju poslovanja tvrtke. Ujedno prije samog razgovora istražite i tržište rada za posao koji vam je ponuđen, a ponuđen je onda kada to imate napismeno. Stručnjaci savjetuju da nikada ne odgovarate na pitanja poput 'Što mislite o toj i toj plaći?' Mislite samo na ono što dobijete napismeno. I uvijek razmišljajte dugoročno.
Kada dogovorite ponudu s kojom ste zadovoljni ili vjerujete da ste na dobro putu da budete zadovoljni, slijedi teži dio poslovnoga puta, a to je dokazivanje da vrijedite. Dokazivanje da novac koji u vas ulaže poslodavac je opravdano utrošen pa čak i da bi ga trebalo više trošiti na vas.
Prije traženja povišice važno je:
- razgovarati sa šefom licem u lice, a ne preko posrednika
- imajte ciljeve i kako ih ostvariti sa svojim timom
- istražite koliko uistinu vrijedite
- razmislite na što biste u konačnici pristali: bolji posao, više izazova, na priliku za napredak
U razgovor za povišicu ne ide se sa stavom 'ja znam da trebam imati veću plaću jer je ima kolega koji po mojoj procjeni radi lošije i manje...' Vaš posao nije da radite usporedbe sebe s drugim radnicima nego da brinete o svome radu, napretku, plaći...
Razlog da ste nezadovoljni plaćom jer drugi ima veću nije razlog za povišicu. Šef vam može uzvratiti argumentom da je taj na kojeg se pozivate napravio poslove za koje niste niti znali da radi i tu je kraj vašim zahtjevima. Uz to ste se doveli u situaciju da šef uviđa kako imate vremena istraživati rad kolega što znači da ili ne radite svoj posao ili ste dobili premalo zadataka kada brinete tuđu brigu.
Ako tražite povišicu imajte konkretne stvari zbog čega je tražite, a tiče se vašeg rada. Ako ste prebacili normu, tvrtki donijeli projekte i novce koji nisu bili planirani, ako često radite prekovremeno, ako dvije godine vam se plaća nije makla s mjesta i slično.
Poanta je da u razgovoru za povišicu ne napadate, ne inzistirate i niste ratoborno nastrojeni već u rukama imate argumente. No zapamtite, niste na bojnom polju da ratujete oko plaće. Vi i nadređeni ste dio istog tima i u tom tonu se treba voditi razgovor, a posao je uvijek bio i bit će stvar ponude i potražnje. Ako potražujete veću plaću onda morate znati što nudite ili što ste već odradili.