Jedno od područja koje često dolazi u fokus ove rasprave je upravljanje ljudskim resursima (HR). HR stručnjaci tradicionalno igraju ključnu ulogu u zapošljavanju, razvoju zaposlenika, upravljanju sukobima i stvaranju pozitivne radne kulture. Pojavom AI alata koji automatiziraju procese i donose podatkovno utemeljene odluke, mnogi se pitaju može li tehnologija potpuno preuzeti ovaj posao. Odgovor nije jednostavan – AI donosi promjene, ali zamjena HR-a u cjelini nije tako izgledna.
Što AI može donijeti HR-u?
AI već transformira način na koji odjeli ljudskih resursa funkcioniraju. Na primjer, alati poput automatiziranih sustava za praćenje kandidata (ATS) mogu analizirati ogromnu količinu životopisa u nekoliko sekundi, identificirajući najbolje kandidate na temelju ključnih riječi i iskustva. To štedi vrijeme koje bi HR stručnjaci inače potrošili na ručno pregledavanje prijava. Nadalje, AI može predvidjeti uspješnost kandidata koristeći analitiku podataka, što pomaže u smanjenju pristranosti i donošenju objektivnijih odluka.
Osim zapošljavanja, AI se koristi i za praćenje zadovoljstva zaposlenika. Chatbotovi i virtualni asistenti mogu odgovarati na česta pitanja o plaćama, beneficijama ili politikama tvrtke, dok analitički alati mogu otkriti trendove u ponašanju zaposlenika, poput povećanog izostajanja ili pada produktivnosti. Ovi podaci omogućuju HR timovima da proaktivno rješavaju probleme prije nego što prerastu u veće izazove.
Ograničenja AI-a u HR-u
Unatoč ovim prednostima, umjetna inteligencija nije svemoguća. Upravljanje ljudskim resursima nije samo brojanje podataka ili automatizacija procesa – ono uključuje empatiju, razumijevanje emocija i sposobnost upravljanja složenim međuljudskim odnosima. Primjerice, ako zaposlenik doživi osobnu krizu, AI može prepoznati pad u njegovoj produktivnosti, ali ne može mu pružiti emocionalnu podršku ili razumjeti nijanse situacije. Tada dolazi ljudski faktor, koji je nezamjenjiv u izgradnji povjerenja i podrške.
Također, AI sustavi nisu imuni na pristranost. Ako su trenirani na pristranim podacima, mogu perpetuirati iste stereotipe ili diskriminaciju koje ljudi pokušavaju eliminirati. Na primjer, ako povijesni podaci pokazuju da su muškarci češće zapošljavani na određenim pozicijama, AI može nenamjerno favorizirati muške kandidate. Ovo pokazuje da AI nije potpuno neovisan i da zahtijeva nadzor i intervenciju ljudi.
Simbioza AI-a i HR-a
Umjesto zamjene, budućnost HR-a vjerojatno leži u suradnji između AI-a i ljudi. AI može preuzeti repetitivne i analitičke zadatke, omogućujući stručnjacima ljudskih resursa da se usredotoče na strateške i kreativne aspekte svog posla. Na primjer, dok AI filtrira kandidate, HR profesionalci mogu posvetiti više vremena intervjuima, procjeni kulturne usklađenosti i razvoju programa za motivaciju zaposlenika.
Osim toga, AI može pomoći HR-u da postane više strateški partner u poslovanju. Korištenjem analitike predviđanja, HR timovi mogu identificirati buduće potrebe za zapošljavanjem, predvidjeti odlazak ključnih talenata ili osmisliti programe obuke koji odgovaraju dugoročnim ciljevima tvrtke. Ovo ne povećava samo učinkovitost, već i jača ulogu HR-a u donošenju poslovnih odluka.
Stoga, hoće li AI zamijeniti HR u bližoj budućnosti? Vjerojatno ne u potpunosti. Iako AI donosi nevjerojatnu učinkovitost i nove mogućnosti, ljudski element ostaje srce upravljanja ljudskim resursima. Empatija, intuicija i sposobnost povezivanja s ljudima ne mogu se replicirati algoritmima. Umjesto toga, AI će vjerojatno postati moćan saveznik HR stručnjacima, oslobađajući ih rutinskih zadataka i omogućujući im da se usredotoče na ono što je najvažnije – ljude. Budućnost HR-a nije u suprotnosti s AI-em, već u harmoniji i balansu s njim.