Hrvatska
Bosna i Hercegovina
Srbija
Sjeverna Makedonija
Ukrajina
Albania
Kosovo
Austrija
Njemačka
Švicarska
Velika Britanija
Zakonom o radu pravo na plaćeni dopust ustanovljeno je u tri svrhe:
- za određene važne potrebe radnika,
- za obrazovanje ili stručno osposobljavanje ili
- po osnovi darivanja krvi.
Jedno od češćih pitanja u praksi, naročito kod manjih poslodavaca koji to pitanje nemaju uređeno izvorom prava, odnosi se na broj slobodnih plaćenih dana na koje radnik ima pravo u slučaju sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti člana uže obitelji ili drugih njemu važnih osobnih potreba. Stoga ćemo u nastavku i pojasniti pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe radnika.
Koje su važne osobne potrebe prema Zakonu o radu?
Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na plaćeni dopust, a osobito u vezi sa:
- sklapanjem braka,
- rođenjem djeteta,
- težom bolesti ili smrću člana uže obitelji.
U smislu potonjeg članom uže obitelji smatraju se: supružnik, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supružnici, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca povjerena na čuvanje i odgoj ili djeca na skrbi izvan vlastite obitelji, očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati, te osoba koja s radnikom živi u izvanbračnoj zajednici.
Na koji broj dana radnik ima pravo?
Za ove tri osobne potrebe radnik ima pravo na dopust u ukupnom trajanju od 7 radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Dakle, Zakon o radu ne precizira koliki broj dana pripada radniku po pojedinoj osnovi (npr. koliko za sklapanje braka, koliko zbog smrti člana uže obitelji), već ukupno 7 dana tijekom jedne kalendarske godine za sve navedene okolnosti.
Zbog navedenog je uvijek poželjno ugovoriti koliko dana po kojoj osnovi pripada radniku. To je nešto što se u praksi uobičajeno utvrđuje u kolektivnim ugovorima ili pravilnicima o radu, ali ako se radni odnos temelji samo na ugovoru o radu, a ovo pitanje nije uređeno, nema jasnog zakonskog rješenja. Činjenica je da poslodavac u takvim slučajevima mora radniku omogućiti plaćeni dopust. U suprotnom čini prekršaj za koji može biti kažnjen novčanom kaznom.
Budući da trajanje nije određeno pojedinačno, preporučljivo je da se ugovorne strane pridržavaju zdravog razuma pa utvrde trajanje na obostrano zadovoljstvo. Polazna točka svakako može biti i činjenica da se priznaje pravo na 7 dana za 3 okolnosti uslijed čega se svakako može zaključiti da bi 2 dana bilo minimalno po pojedinoj osnovi. Isto tako, ne mora biti isto vrednovanje smrti bližeg i daljeg člana uže obitelji.
Kao što je navedeno, autonomnim izvorom prava mogu se priznati odnosno ugovoriti i drugi slučajevi kada radnik ima pravo na plaćeni dopust (npr. u slučaju selidbe ili na dan rođendana radnika).
Dodatno se mogu pojasniti i druga pitanja važna za ostvarenje ovog prava, npr. maksimalno trajanje u slučaju kumuliranja više osnova u jednoj godini ili u slučaju ponavljanja iste osnove tijekom kalendarske godine. To je naročito poželjno napraviti ako se priznaje pravo na plaćeni dopust za slučaj selidbe.
Visina naknade plaće
Za obračun naknade plaće za vrijeme plaćenog dopusta u obzir se uzima prosječna isplaćena plaća u prethodna tri mjeseca, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno.
Stoga je potrebno prvo provjeriti je li visina naknade ugovorena, a ako je i na koji način (npr. u visini plaće kao da radi). Ako nije, gledaju se zadnje tri isplaćene plaće prije mjeseca u kojem radnik ostvaruje pravo na plaće dopust.
