Od Umaga do Visa: Rekordna povećanja poreza na nekretnine

Odluku o točnoj stopi poreza donose jedinice lokalne samouprave – gradovi i općine – na čijem se području nalazi nekretnina, a prema podacima Ministarstva financija, reakcije na novi sustav oporezivanja prilično su raznolike. Istražujemo tko je najviše podignuo iznos poreza, što to znači za građane i kako se novi porez razlikuje od starog.

Što kažu brojke?

Prema izvješću Ministarstva financija od 13. ožujka 2025., iznos poreza na nekretnine povećalo je 215 općina i gradova, dok je 284 jedinice lokalne samouprave zadržalo isti iznos kao i prije. S druge strane, 57 ih je čak smanjilo porezno opterećenje. Podaci Porezne uprave pokazuju da minimalnu stopu od 0,6 eura po kvadratu primjenjuje 119 gradova i općina, dok je najveće porezno opterećenje, u rasponu od 5 do 8 eura, uvelo 73 jedinice lokalne samouprave. Ovaj raspon odražava različite pristupe lokalnih vlasti u prilagodbi novim zakonskim mogućnostima.

Gdje je porez najviši?

Prema tablicama Porezne uprave, neke općine i gradovi dosegli su zakonski maksimum od 8 eura po četvornom metru, uključujući Umag, Vis, Sveti Filip i Jakov, Fažanu i Bašku Vodu, dok Bol slijedi s 7,5 eura, a Motovun s 7 eura. Među većim gradovima stope su blaže: Zagreb i Rijeka odredili su 5 eura, Split 1,99 eura, a Osijek tek minimalnih 0,6 eura po kvadratu.

Ovi podaci pokazuju jasnu razliku između turistički atraktivnih destinacija, poput Umaga ili Baške Vode, gdje su stope najviše podignute, i većih urbanih središta koja su opreznija u povećanju opterećenja za svoje stanovnike.

Zašto su stope porasle?

Novi porez na nekretnine uveden je Zakonom o lokalnim porezima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025., a jedinice lokalne samouprave imale su rok do 28. veljače iste godine da donesu svoje odluke o visini stope. Za razliku od ranijeg poreza na kuće za odmor, čiji je gornji limit bio 5 eura po kvadratu, novi zakon dopušta maksimalnu stopu od 8 eura. Osim lokacije nekretnine, na iznos poreza mogu utjecati i dodatni kriteriji poput starosti objekta ili prisutnosti sadržaja koji povećavaju njegovu vrijednost, no gornja granica ostaje fiksna.

Još jedna važna promjena je raspodjela prihoda: 80% pripada općini ili gradu, dok 20% odlazi županiji. Ovo je novost u odnosu na stari sustav, gdje su cijeli prihod zadržavale lokalne jedinice. Neki gradovi, poput Umaga, svoje povećanje stope pravdaju upravo ovom raspodjelom, jer moraju nadoknaditi dio prihoda koji sada odlazi županijama.

Tko plaća, a tko ne?

Porez na nekretnine plaća se za objekte koji ne služe za stalno stanovanje, poput vikendica, apartmana u kratkoročnom najmu ili praznih stanova. Ipak, postoje iznimke: vlasnici ne plaćaju porez za nekretnine u kojima stalno žive, za one u dugoročnom najmu (najmanje 10 mjeseci godišnje) te za derutne ili socijalno osjetljive slučajeve, ovisno o odluci lokalne samouprave.

Što to znači za vlasnike?

Za vlasnika stana od 50 kvadrata u Umagu, gdje je stopa 8 eura, godišnji porez iznosi 400 eura – znatno više nego ranijih 250 eura po starom sustavu s granicom od 5 eura. U Splitu, s istom površinom i stopom od 1,99 eura, računica pada na 99,5 eura godišnje. Ova razlika pokazuje koliko lokacija može utjecati na troškove vlasništva.

Turističke destinacije poput Visa ili Fažane očito ciljaju na veće prihode od nekretnina koje koriste stranci ili iznajmljivači, dok gradovi poput Osijeka, s minimalnom stopom, vjerojatno žele zadržati pristupačnost za svoje stanovnike.

Povećanje poreza na nekretnine u 215 gradova i općina pokazuje kako lokalne vlasti balansiraju između fiskalnih potreba i pritiska na vlasnike. Dok Umag, Vis i Baška Voda prednjače s najvišim stopama, veći gradovi poput Zagreba i Rijeke drže umjerene iznose, a Osijek ostaje na donjoj granici. Ovaj novi sustav, uz gornji limit od 8 eura i raspodjelu prihoda s županijama, donosi promjene koje će vlasnici osjetiti na svojim novčanicima – posebno u turističkim zonama. Ako ste vlasnik nekretnine, provjerite odluku svoje općine ili grada na stranicama Porezne uprave i pripremite se za nova financijska opterećenja u 2025. godini.