Izgaranje ili burn out je bolest modernog radnog društva

Prije svega jednog desetljeća izgaranje je bio pojam koji se spominjao tek u medicinskim knjigama, eventualno u akademskim radovima. Danas nam je itekako poznato kreativno izgaranje, političko izgaranje, izgaranje na fitnessu, izgaranje zbog različitih aplikacija, izgaranje u partnerskom i roditeljskom odnosu, pa i izgaranje u igranju video igara.

Riječ je kroničnom stresu koji se gomila, a rezultata je fizička i emocionalna iscrpljenost. Ovakav oblik stresa koji pojedincima na kraju onemogućava normalno funkcioniranje prepoznala je i Svjetska zdravstvena organizacija. Prevelika vlastita očekivanja te konstantno probijanje vlastitih granica radeći uglavnom prekovremeno pogoduje emocionalnom i psihičkom izgaranju.

Da bi izbjegli takav scenarij potrebno je u imati samokontrolu. Upravo je to zaključila i Stela Salminen, profesorica sa Sveučilišta Jyväskylä u Finskoj, koja je koautorica nekoliko studija o izgaranju. Dođe li do burn outa, ljudi si obično pomažu tako da život i navike mijenjaju iz korijena. Neki se sele i iz države, a neki samo mijenjao posao. No bez istinske rehabilitacije nema ni potpunog oporavka. Ona podrazumijeva sve vrste relaksacije od odmora u luksuznim odmaralištima do tečajeva preko Interneta. Provodeći manju studiju 2015. profesorica Salminen intervjuirala 12 ljudi, a analiza je pokazala da su oni koji su se uspješno oporavili u međuvremenu doživjeli otkriće da su sami zaduženi za svoje dobro . - Čini se da je koncept odgovornosti za ljude koji su se trajno oporavili ključan za to. Određeni postotak oporavka mora doći iznutra. Potrebne su nam neke pojedinačne promjene i mentalni pomaci ako se želimo oporaviti od sagorijevanja, ali to nije dovoljno jer izgaranje nije i ne treba se tretirati kao problem pojedinca. To je samo po sebi profesionalni poremećaj – rekla je Salminen za BBC.

Dodaje da ako ljudi vjeruju da mogu utjecati na svoje okruženje, obično poduzimaju potrebne korake da preokrenu čimbenike koji su ih doveli u stanje u kojem jesu. Mijenjaju tako navike spavanja, itekako paze da slobodno vrijeme doista bude slobodno što se pokazao kao veliki problem u radu od kuće. Iako su briga o sebi i promjena načina razmišljanja važni, dio stručnjaka smatra da je naglasak na zaposlenicima beskoristan i obmanjujući jer su stvarni krivci sama radna mjesta i njihovi nerazumni zahtjevi. Kronični stres se tako vraća ako se posao ne podjeli na više djelatnika i ako se općenito ne smanji radno opterećenje. Uz preopterećenost poslom, okidač za izgaranje mogu biti niska primanja što obično utječe na žene jer su one i u 21. stoljeću manje plaćene od muškaraca, ali i nesređeni obiteljski odnosi.

Izvor slike:Unsplash