Doomjobbing: zašto panično traženje posla smanjuje šanse za zaposlenje

Otvoriš jedan oglas. Onda drugi. Pa LinkedIn. Pa PickJobs. Pa još samo jedan refresh. Sat vremena poslije iza tebe je 12 prijava, a za pola tih poslova više ni ne znaš što se zapravo tražilo.

Ako ti ovo zvuči poznato, možda si upao u doomjobbing.

Riječ je o spoju doomscrollinga i traženja posla: beskonačnom pregledavanju oglasa i brzom prijavljivanju na sve što izgleda barem približno prihvatljivo. Ne zato što te svaki posao stvarno zanima, nego zato što imaš osjećaj da moraš nešto poduzeti, i to odmah.

Zašto je tako teško prestati?

Traženje posla danas rijetko izgleda kao jednostavno slanje životopisa i čekanje odgovora. Više nalikuje emocionalnom rollercoasteru.

Oglasa ima. Prema podacima HZZ-a, u prvih šest mjeseci 2026. objavljeno je 118.739 slobodnih radnih mjesta, dok je krajem lipnja u evidenciji bilo 59.423 nezaposlenih osoba. Ipak, te brojke ne znače da je jednostavno pronaći posao koji odgovara nečijem iskustvu, očekivanjima i životnim okolnostima.

Posebno je izazovno mladima koji tek ulaze na tržište rada. U svibnju 2026. stopa nezaposlenosti mladih u Europskoj uniji iznosila je 15,2%.

Dodaj tome oglase za početne pozicije koji traže nekoliko godina iskustva, automatizirane odbijenice, izostanak povratne informacije i natječaje koji nestanu bez objašnjenja. Nije neobično da se traženje posla iz promišljene aktivnosti pretvori u panično klikanje na „Prijavi se“.

Više prijava ne znači automatski više prilika

Doomjobbing kratkoročno stvara osjećaj kontrole. „Danas sam poslao 30 prijava. Nešto će valjda proći.“

Problem je u tome što velik broj brzinski poslanih prijava često znači da životopis nije prilagođen poziciji, da kandidat nije proučio poslodavca ili da posao uopće ne odgovara onome što traži.

Koliko je takvo ponašanje rašireno pokazuje i američko istraživanje Monstera provedeno među 1.006 tražitelja posla: 48% ispitanika priznalo je da se prijavljuje bez čitanja cijelog oglasa, dok ih 32% na pregled oglasa potroši minutu ili manje.

Rezultat? Kandidati dobivaju više odbijenica i osjećaju se još lošije, dok poslodavci dobivaju velik broj prijava koje ne odgovaraju poziciji. Proces postaje sporiji i naporniji za obje strane.

Drugim riječima, cilj nije prijaviti se svugdje. Cilj je povećati kvalitetu svake prijave.

Kako znati prijavljuješ li se iz interesa ili panike?

Prije nego što klikneš „Prijavi se“, zastani i postavi si tri pitanja:

• Odgovara li ovaj posao barem većini mojih znanja, iskustava i ciljeva?
• Mogu li jasno objasniti zašto bih bio dobar izbor za ovu poziciju?
• Želim li doista ovaj posao ili se prijavljujem samo zato što me strah da neću pronaći ništa drugo?

Ako je odgovor na posljednje pitanje „da“, možda ti ne treba još jedna prijava, nego kratka pauza i bolji plan.

Kako izaći iz doomjobbing kruga?

1. Ograniči vrijeme pretraživanja

Traženje posla ne mora trajati cijeli dan. Odvoji, primjerice, 60 do 90 minuta tijekom kojih ćeš pregledati nove oglase i poslati nekoliko kvalitetnih prijava. Nakon toga zatvori oglase, bez grižnje savjesti.

2. Ne prepravljaj cijeli CV, ali prilagodi ono važno

Za svaku relevantnu poziciju istakni iskustvo, vještine i rezultate koji imaju veze s oglasom. Nekoliko promišljenih izmjena može ostaviti puno bolji dojam od univerzalnog životopisa poslanog na desetke adresa.

3. Prati svoje prijave

Dovoljna je jednostavna tablica s nazivom tvrtke, pozicijom, datumom prijave i trenutačnim statusom. Tako ćeš znati gdje si se prijavio i nećeš imati osjećaj da se sve prijave gube u praznini.

4. Nemoj se oslanjati samo na oglase

Javi se ljudima iz svoje struke, prati tvrtke koje te zanimaju i aktiviraj postojeće kontakte. Jedna konkretna poruka pravoj osobi ponekad može vrijediti više od deset nasumično poslanih prijava.

5. Ne mjeri uspjeh samo brojem prijava

Dobro odrađen dan nije nužno onaj u kojem si poslao 20 životopisa. To može biti i dan u kojem si pronašao dvije stvarno dobre prilike, doradio CV ili se pripremio za razgovor.

Strategija prije panike

Doomjobbing ne znači da si loš kandidat, neorganiziran ili nedovoljno uporan. Najčešće je riječ o reakciji na tržište rada koje je brzo, konkurentno i često nejasno. Ali upravo zato pristup „više je uvijek bolje“ ne funkcionira.

Manje besciljnog klikanja. Više prijava koje imaju smisla. Manje „moram se prijaviti bilo gdje“. Više „ovdje stvarno mogu nešto ponuditi“.

Jer traženje posla nije natjecanje u tome tko će poslati više životopisa. Cilj je pronaći priliku koja odgovara tebi, i jasno pokazati poslodavcu zašto ti odgovaraš njoj.