Mogu li žene na rukovodećim pozicijama biti simpatične i ljubazne bez da se preispituje njihova stručnost?

Robin Hauser je nagrađivana direktorica dokumentarnih filmova. Njena želja za stalnim poboljšanjem, dokazivanjem i energičnost, u karijeri su bili popraćeni komentarima da je napeta i agresivna u svojem pristupu. Pritom je primijetila da takve komentare ne dobivaju njezini muški kolege na rukovodećim pozicijama. Women in Adria donosi zašto se žene i muškarce na vodećim pozicijama doživljava drugačije?

Dilema žena na vodećim pozicijama

Hauser smatra da se žene na vodećim pozicijama u tvrtkama suočavaju s dilemom kompetencije i simpatičnosti. Pritom navodi da se “žene na vodećim pozicijama rjeđe percipira kao oboje te moraju odabrati samo jedno.” Dakle, moraju birati između toga hoće li ih se tretirati kao stručne radnice ili hoće li se svidjeti drugim ljudima.

Hauser navodi istraživanje u kojem je ispitanicima predstavljeno vodstvo iste osobe, ali je jednoj grupi ta osoba bila predstavljena kao muškarac Howard, a drugoj skupini kao žena Heidi. Ispitanici su se složili da su obje osobe kompetentne, ali su izjavili da im Heidi nije simpatična kao liderica. Za Howarda su smatrali da bi bio jako simpatičan kolega. “Zašto? U našem društvu su žene kažnjene ako se ponašaju na način koji se protivi ustaljenim rodnim normama”, rekla je Hauser.

Drukčije kvalitete se traže od muškaraca i žena

“Karakteristike koje se stereotipno očekuju od žena su ljubaznost, briga o drugima, te spremnost za pomoć i pružanje podrške. S druge strane, od muškaraca se očekuje da su odlučni, kompetentni, asertivni i snažni.” Hauser smatra da je upravo to izvor dileme jer nam takve pretpostavke formiraju mišljenje o tome koje kvalitete trebaju posjedovati žene na vodećim pozicijama. Ako one pokazuju previše stereotipno muških osobina, nešto vam smeta kod takvih žena, iako ne možete objasniti što točno. To ne radite namjerno jer je riječ o podsvjesnim pristranostima koje možemo prepoznati kod drugih, ali teško i kod vas samih.

Hauser smatra da se muškarci ne suočavaju sa sličnom dilemom poput žena. Osobine koje trebaju imati vođe se određuju prema onima koje su do sada imali muškarci na rukovodećim pozicijama. “Sve dok se vještine potrebne za vodstvo definiraju prema stereotipno muškim osobinama, žene na vodećim pozicijama će biti osuđivane.” Broj žena na rukovodećim pozicijama svake godine raste i one će trebati postepeno definirati novi pristup vodstvu.

Nema jednostavnog rješenja za ovu dilemu, ali negativna percepcija žena ima stvarne posljedice.

Na žene koje istupe na vodeće pozicije gleda se drukčije i negativna percepcija njih kao osoba dok su u određenoj ulozi na poslu ima stvarne posljedice. Primjerice, to utječe na njihovo samopouzdanje te se na sastancima ustručavaju podijeliti svoje mišljenje ili znanje.

Teško je promijeniti percepciju žena na visokim pozicijama. To je podsvjesni način na koji razmišljamo i kojeg nismo ni svjesni. Međutim, simpatičnost i vodstvo se ne bi trebali međusobno isključivati – bilo za žene ili muškarce. Hauser predlaže da se sa stereotipima borimo tako da ponovno definiramo osobine koje su potrebne za vodstvo. Druga stvar koju možemo učiniti je prozvati osobu kada primijetimo da je pristrana prema ženama. I zapitati sebe: “Ide li mi ta žena na živce zbog razloga koji su zapravo važni?” A jedino što žene mogu napraviti je da se ne opterećuju jesu li simpatične i fokusiraju se na to da budu najbolje vođe što mogu biti.