Treba li tvrtka biti kao druga obitelj?

Sve više tvrtki voli istaknuti kako promiče i njeguje obiteljske odnose među zaposlenicima, a je li to doista tako i je li potrebno da se ljudi u poslovnom, profesionalnom životu na taj način povezuju? Predstavlja li takav odnos i atmosfera previše preklapanja poslovnog i privatnog života i kakve se vrijednosti pod tim podrazumijevaju? Može li izraz tvrtka kao obitelj izazvati i drugačije konotacije? Forbes donosi odgovore i savjete kako u tvrtci izgraditi povjerenje i dobre odnose.

Obiteljska radna kultura

Sigurno ste čuli kako neki vlasnik tvrtke ili zaposlenik kaže da svoj tim naziva svojom “obitelji”. Unatoč dobrim namjerama iza ovih riječi, izjednačavanje odnosa na radnom mjestu i obiteljskih odnosa može imati negativne konotacije. Na primjer, obiteljska dinamika može implicirati da je potrebno podnijeti određene žrtve za boljitak tvrtke, odbacujući vlastite individualne potrebe ili ciljeve osobnog razvoja. Međutim, postoje strategije koje vođe mogu razviti za stvaranje učinkovite radne kulture izgrađene na povjerenju i poštovanju. Evo nekih načina kako promijeniti negativno percipiranu “obiteljsku” radnu kulturu na pozitivniju i produktivniju.

Fokus na jedinstvenost talenta

Iako je obično dobronamjerna, primarni problem s upotrebom ovog termina na radnom mjestu implicira da u obiteljskoj dinamici postoje “djeca”, a ne grupa odraslih s jedinstvenim talentima i vještinama koje se koriste za dobrobit organizacije. Također, postoje vrlo stvarne razlike spola, dobi, pa čak i sposobnosti unutar te dinamike koje stvaraju prepreke pravednosti unutar organizacija.

Posao i jasna očekivanja

Vođe moraju jasno, ali na lijep način odrediti na koji bi se ljudi trebali ponašati i komunicirati jedni s drugima. Poticanje autentičnosti, prepoznavanje i učinkovito rješavanje sukoba na konstruktivan način i jasnoća što čini neželjeno ponašanje trebali bi biti dio ovog početnog okvira.

Osigurajte jasnoću

Ako je izjednačavanje organizacije s “obitelji” prava namjera, imajte na umu da je ljudima jasno i da prihvaćaju da u svakoj obitelji postoje borbe i disfunkcije. Naučite da kada se ova ponašanja pojave, obitelj mora samo malo više raditi. Pokažite malo više milosti i tolerancije. Nikad ne prihvaćajte ometajuće ponašanje. Ako je promjena kulture cilj, prvi korak je priznanje.

Slavite svoj tim

Riječi su važne, tvrtka koja se pozicionira kao obitelj možda postavlja očekivanje bezuvjetnog prihvaćanja. Kultura tima zahtijeva izvrsnost, cijeni vještine i stručnost, prihvaća preciznost i standarde, aktivno podučava i nagrađuje. Da biste izgradili uključiv i inspirativan tim, nagradite obranu i asistirajte s istom pažnjom kao i osoba koja je zabila gol — proslavite tim kako bi ostvario pobjedu.

Loše posljedice

Kad zaposlenici rade s idejom da im je firma obitelj, velike su šanse da će im s vremenom pasti produktivnost, ali i da će doživjeti burnout. Ukoliko šefovi ne poduzmu neke korake, postoji opasnost da se to 'sagorijevanje' na poslu počne doživljavati kao normalna posljedica velikog (i očekivanog) angažmana za dobrobit firme/obitelji. U takvim se strukturama davanje negativnih feedbecka, ali i otkaza doživljava izuzetno osobno. To i ne čudi uzme li se u obzira da se, kreiranjem obiteljske strukture na poslu, stječe iluzija da su te veze neraskidive, vječne. Isto kao što se zaposlenik emocionalno i poslovno angažira više nego je potrebno, istu stvar očekuje i od svog šefa. Kako nastavlja Harvard Business Review, umjesto promoviranja obiteljskog mentaliteta, moderne bi se kompanije trebale usredotočiti na kreiranje strukture koja izvlači najbolje od zaposlenika (njihov talent, vještine, znanja) te ih tretirati više kao momčad ili pleme.

Takva kultura se temelji na empatiji, osjećaju zajedništva i pripadanja, ali, za razliku od obiteljske, ne traži od zaposlenika njihov emocionalni angažman (on dolazi spontano, ljudi se zbližavaju kroz suradnju); oni se tako ne osjećaju krivima, nedostatnima, povrijeđenima te ne ugađaju ostalim članovima obitelji (posebno šefovima) na način koji je toksičan i štetan. Također, nužno je da zaposlenici znaju točno što se od njih očekuje, koja su pravila igre te uspostavi jasnu granicu između poslovnog i privatnog života. Na koncu, doista je lijepo raditi u okruženju u kojem se zaposlenici osjećaju kao kod kuće, ali posao je i dalje – posao. Nisu se zaposlili jer im treba obitelj već da unovče svoja znanja i vještine u osmosatnom radnom vremenu.

Sve češće čujemo kako ljudi govore “Tražim posao “, nezadovoljni sadašnjom situacijom u tvrtki. Ukoliko se i Vi prepoznajete u ovome, možemo Vam pomoći. Dostupni su Vam: poslovi u Austriji, poslovi u Hrvatskoj, poslovi u inozemstvu, IT poslovi, honorarni poslovi, studentski poslovi… Obratite nam se s povjerenjem.