Svjedočanstvo radnice iz hrvatskog trgovačkog centra

Radnice jednog trgovačkog lanca javile su se da ispričaju svoje uvjete rada. Slobodna Dalmacija prenosi njihova iskustva:

Priča prva:

Radnica sam jednog trgovačkog lanca, zapravo umirovljenica koja radi na pola radnog vremena, u Zagrebu. Mogu Vam kazati da je ovaj trgovački lanac najgori poslodavac! Posao im nose umirovljenici i studenti, a stalno zaposlenih ima malo.

Dobijem 2.500 kuna za pola radnog vremena, što ispadne 1.700 kn kada porez pojede ostalo. Rukovoditelj je grozan. Sve je podređeno samo njegovom bonusu kojeg će dobiti krajem godine, i profitu tvrtke. Prijašnji rukovoditelj im je davao kvartalno po 400 kuna, a ova samo misli na sebe.

Nebriga i štednja je posvuda:

- HTZ opremu gotovo da ne dobijaju, maske također, sve nose sami od kuće

- bacaju se nenormalne količine kruha

- gotovo cijeli posao im iznesu studenti i umirovljenici

- najgore masnoće se čiste likvijem, čime je nemoguće očistiti masnoće npr. pećnice (sve je prljavo)

- Prekovremeni i praznici se ne plaćaju dodatno!

- Radnik nema kome ukazati na nepravilnosti ili išta drugo reći. Sluša se samo rukovoditelje.

Priča druga:

Poštovani,

Iako radim kao studentica i za mene vrijede drukčiji uvjeti i pravila, vjerujem da svojom pričom opet mogu donekle približiti radnu atmosferu u jednom od vodećih trgovačkih lanaca.

Dakle, u ovom trgovačkom lancu radim nekih mjesec i pol dana. Kao student(ica) možeš raditi kad i koliko te volja jer se radno vrijeme prilagođava tvojim fakultetskim obvezama. To je jedan od glavnih razloga zašto sam došla tu raditi jer mi je to velika prednost s obzirom na raspored. Drugo, satnica je, u usporedbi s ostalim studentskim poslovima, iznad prosjeka što je bio drugi razlog moje prijave za posao. Što se navedena dva aspekta tiče, zadovoljna sam.

Međutim, odmah po dolasku sam primjetila veliku nepravdu, a to je da stalni radnici imaju dosta lošije uvjete rada i ‘tretman’ od nas studenata, iako je generalna radna atmosfera nikakva. Većina radnika radi praktički sve poslove, radnika kronično fali pa je posve uobičajeno da jedna radnica radi posao za njih troje, a prima minimalac. Komunikacije s kolegama i voditeljima jedva da ima, a nerijetko je odnos sa šefovima pasivno-agresivan i degradirajući. Čistoća prostora je meni najveći horor. Od žohara koji šetaju po hrani, do zajedničke prostorije za radnike i garderobe koja toliko smrdi da s maskom jedino mogu ići obaviti nuždu. Prostor se dosta rijetko temeljito održava jer to također rade radnici, stoga je uobičajeno da ostaneš 30-60 minuta nakon smjene da očistiš trgovinu (naravno, neplaćeno). Također, uniforma za rad je u poluraspadu i vidljivi su tragovi prethodnog nošenja.

Nažalost, očekivala sam robovsku radnu atmosferu pa se tu nisam ni iznenadila jer znam da radnika fali i da je konstatno presing i nervoza. Najnormalnije je da jedna radnica radi i na blagajni i slaže po trgovini, pa se kupci često izderavaju na Vas jer predugo čekaju, a vi tu ništa ne možete.

Sve u svemu, nije radno mjesto koje odgovara ljudskom dostojanstvu, a pogotovo za onakve uvjete kakve dobivaju stalni radnici. Nije samo plaća uvijek problem, problem su i međuljudski odnosi.